preskoči na sadržaj
Aktualnosti

Dan sjećanja

Pismo Vukovaru


Dan sjećanja

I ove smo godine tradicionalnim paljenjem lampiona koje nam je donirala naša Općina 17. studenoga odali počast svim žrtvama Domovinskoga rata, večer pred Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.

Karlo Glavaš, 5.b

PISMO VUKOVARU

Dragi grade,

iako sam rođena puno godina poslije, svake godine slike tvog stradanja mi se dublje usijeku u misao. Bude mi teško kao što je teško vjerujem svima koje boli ljudska patnja, nepravda i besmisao rata.

Ljeto te 1991. godine slutilo je da dolaze teški dani, no nitko nije pomislio da će civilizirani svijet, da će Europa dozvoliti da se usred nje dogodi da se jedan grad, okružen velikom vojnom silom, odsječen od svih, bori gotovo golim rukama protiv puno nadmoćnijeg i bolje naoružanog neprijatelja. Tri mjeseca ste odolijevali napadima, borili se, međusobno hrabrili, a možda ste i bili svjesni da nemate puno šanse, a vrijeme je sve sporije teklo. Svako javljanje s radija izazivalo je sve bolnije suze. Svaka rupa od metka ili granate bila je sve veća rupa u njihovim srcima.

Kako je bilo biti u hladnim skloništima te jeseni? Starcima, ženama, maloj djeci? Kako je bilo znajući da njihovi dosadašnji susjedi bez trunke milosti mogu uništiti sve što su do tada zajednički gradili? Kako je bilo mladim vojnicima koje su ranjene odveli iz bolnice? Jesu li mogli zamisliti da će svijet dozvoliti da ih se ranjene hladnokrvno ubije na pragu 21. stoljeća? Kako je bilo hodati u hladno jutro, goli i bosi sa svojim prijateljima, suborcima, braćom, sinovima, očevima… iz hangara na polje znajući da će ih hladnokrvno pogubiti? O čemu su mislili, jesu li se nadali nekom neočekivanom naglom obratu?

Svake godine gledamo iste jezive snimke. Rekli su da su te oslobodili, a oni su te ubili, ubili su jedan cijeli grad. Najteže mi je gledati te onako mrtvog u studenom mjesecu. Kao da je moralo biti u kasnu jesen, kao da je i Bog htio da pojača dojam tog zla u ljudima pa je patnja bila slika u blatu, magli, bez trave, drveća… I pijani, glasni, ljudi koji su hodali tvojim razrušenim ulicama nakod pada bili su neopisivo ružni i prljavi. I nakon ovoliko puno godina teško ih je gledati.A vjerujem da je jako teško i onima koji su prošli taj pakao  kada danas vide da se njihove žrtve sjete samo jednom u godini, kada ne prepoznaju koliko vam je teško gledati neprijatelja koji nije kažnjen za ono što je napravio.

Ponekad pomislim kako je malo da mi, djeca mira, samo jednom godišnje razgovaramo o tebi i tvojoj patnji. Trebali bismo te se češće sjećati, češće razgovarati, češće te u drugima prepoznavati kako se to ne bi više ponovilo.

Na kraju svima onima koji su se borili za tebe želim zahvaliti za vašu žrtvu. Nadamo se da ćemo ostati ili postati dostojni te žrtve.

Mila Jozanović, 8.razred

 

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Ivana Kužić   datum: 29. 11. 2020.

Tražilica



Kalendar
« Listopad 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


e-Dnevnik


Tim školske medicine

Program

Projekt

Priloženi dokumenti:
Opis projekta.docx


Brošura za učenike

Priloženi dokumenti:
Brosura za mlade.pdf


Brošura za roditelje

Priloženi dokumenti:
Brosura za roditelje.pdf


ŠKOLSKA SHEMA

Priloženi dokumenti:
Skolska shema.pdf


Upisi u srednju školu


Tražilice






preskoči na navigaciju