Putujem…Na nekoj stanici zastanem… Nikad ne ostajem. Ti…putuješ…već osam ljeta i sad je kucnuo čas da skreneš tračnice na neki novi kolosijek, da izabereš neki novi put. Osam godina proletje u dahu, osam razreda iščeznu nepovratno. Ostaju sjećanja…uspomene…draga lica…zajednički trenutci… Želim ti još nebrojeno mnogo takvih divnih trenutaka u životu, da što duže nosiš svoj djetinji osmijeh, iskreno srce i ljepotu netaknute duše. Želim ti da na svome životnome putu pronađeš utočište i ostaneš dosljedan sebi jer ćeš jedino tada biti sretna i zadovoljan. Slušaj, gledaj, pamti i uči. Uči srcem jer čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo. Mali moj, veliki čovječe, na čast mi je vrijeme provedeno s tobom!

Pozdrav generaciji 2012./2020. od njihovih razrednica